put bez povratka

Neko efemerno tijelo, pompezno nazvano Tim za borbu protiv terorizma, koje je formirao SDP-ovski Savjet ministara, od samog pocetka svoje neslavne karijere, svom silom se obrušilo na grupu naturalizovanih Bosanaca porijelom iz islamskih zemalja koje je ratni vihor donio u ovu zemlju. Odjednom se Ivici Mišicu and comp. pocelo na javi pricinjavati da ovdje ima leglo islamskog terorizma & fundamentalizma, pa su brzovozno (brzinom proporcionalnom brzini prikljucenja Bosne i Hercegovine Jevropi) pronašli da su rješenja o naturalizaciji (prijemu u državljanstvo) neispravna, a onda ta rješenja stavili van snage i otpremili grupu od 94 covjeka u maticne im zemlje, dakle, u dokazano, «demokratske» zemlje, u kojima nema traga torturi i smrtnoj kazni.
Mi možemo shvatiti proces revizije datih državljanstava, što je suvereno pravo svake države, pa i ove i prihvatiti cinjenice da, nadležni organi, u toku te revizije, možda nadu neke neregularnost u proceduri prihvata u državljanstvo, zbog cega mogu postojati uslovi za otpust odredenog ili odredenih lica iz državljanstva. Možda je, dakle, kod spomenutih devedeset i cetverice sve regularno i možda su Mišic and comp. sasvim u pravu. Kažemo, možda, ali samo zbog netrpeljive, otvorene pogromaško-hajkacke atmosfere koja je napravljena i održavana, skoncentrisana samo na grupu odredenih ljudi, izdvojenih iz okolnog okruženja po dva kriterija: pripadnosti islamu i porijeklu (iz zemalja u kojima su muslimani dominantna vecina).

Pod dojmom opce, malo ili nimalo sakrivene antiislamske kampanje, upakovane u oblande univerzalne borbe protiv terorizma, koja ljulja zapadni svijet, i domaci cankolisci “legoše na rudu” i bez mnogo pitanja, bez suvišne procedure, bez mnogo formalnosti nadoše saveznike “ozloglašene” Al-Kaide u ljudima koji su došli ovdje u vrijeme kada se nije ni znalo da ta organizacija postoji. Nije im bilo važno ni to da su svjetski mediji izvještavali da Al-Kaida ima svoje ljude u preko 20 zemalja svijeta, da ih ima i u Njemackoj, i u Španiji, naravno i u Americi … Nije im bilo važno ni to da su mjerodavni iz svijeta naglašavali da se Bosna i Hercegovina ne nalazi na “prvoj liniji” zanimanja Al-Kaide, u smislu postojanja organizovane celije, uklopljne u sistem Al-Kaide. Istina je, bilo je odredenih indicija da su neke, pojedinacno odredene osobe,bile u vezi sa Al-Kaidom, ima podataka da je nekoliko pasoša Bosne i Hercegovine zloupotrijebljeno, ali, takvih situcija je bilo i u drugom zemljama, pa i onima koje imaju gotovo savršenu kontrolu procedure davanja državljanstva, imigracionu politiku dovedenu do savršenstva, prakticno, hermeticki zatorene granice…

Domacim podrepašima ocajnicki treba nešto cime ce svojim gazdama dokazati podanicku servilnost, kako bi zabeluhali i njih i unezvjereni i ocajni narod, duboko, do beznada, razocaran neuspjehom Alijanse. Trebao im je neki opipljiv “uspjeh”, koji mogu dati “na talambase”, a oni da zadovoljno, glupavo se smiješeci na presicama (konferencija za štampu ili tisak), objavljivati kako se ova zemlja nalazi u fazi postizanja spektakularnih uspjeha u “medunarodnoj borbi protiv terorizma” (citaj: protiv islama i muslimana) i kako, zbog tih silnih uspjeha, imaju tapšanje po ramenima u nevidenim kolicinama.

Stari je pjesnik jednom rekao:
“smej'o sam se, da ne placem,
gledajuci ovaj jad …”
Rezultat je stvarno spektakularan.

Nevjerovatno brzo je oduzeto državljanstvo od 94 osobe, koje su od momenta oduzimanja državljanstva, postali stranci.
Kolektvno su protjerani iz Bosne i Hercegovine, a Protokol br. 4, uz Evropsku Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, u clanu 4, kaže: “Zabranjeno je kolektivno protjerivanje stranaca”. Treba li podsjecati poštovane citaoce, da ja Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, sa dodatnim protokolima (ukupno ih je 10), sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, koji se neposredno primjenjuje, kao medunarodni pravni akt, koji garantuje najviši nivo promocije i zaštite ljudskih prava, pa je nadredena nacionalnom zakonodavstvu. To proizilazi iz izricite odredbe Clana II tac. 2 Ustava Bosne i Hercegovine, koji doslovno glasi:

“2. Medunarodni standardi – Prava i slobode odredene u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima, ce se direktno primjenjivati u Bosni i Hercegovini. Oni ce imati prioritet nad svakim drugim zakonom.” (podvukao i naglasio autor).
To znaci da su jurišnici Alijanse, u svojoj udvorickoj poniznosti, zaboravili da postoji Ustav, kao najviši pravni akt ove zemlje i samim tim, izgubili legitimitet da ostanu na vlasti. Naime, jasno je da nosioci vlasti, koji su se u momentu preuzimanja vlasti zakleli da ce poštovati Ustav ove države, kršenjem tog ustava, poduzimanjem poteza koji taj akt neposredno derogiraju, sebe stavili kao snagu iznad Ustava, pogazili zakletvu i izišli izvan legalnih sistema države. U normalnim zemljama takav potez vlasti izazvao bi trenutnu njenu krizu vlade, pokretanje i vodenje krivicnih postupaka i raspisivanje vanrednih izbora.
Devedeset i cetiri nesretnika izrucena su, uglavnom, zemljama u kojima je sudska istraga koju prati poštovanje pretpostavke nevinosti human postupak prema osumnjicenima, a pravicno i nepristrasno sudenje nepoznata stvar. Radi se o zemljama u kojima vladaju oligarhije, zemljama klasicne diktature, koje vode prodati režimi bez legitimiteta i cije se održanje na vlasti postiže krajnjom represijom, policijskim torturama i progonima zbog razlike u mišljenju. To su poznate «demkoratije», u kojima se vlast sluša iskljucivo i jedino u glavnom gradu i bližoj okolini, a u ostalim dijelovima samo onda kada je donesu bajonete vladinih vojnika. Torture u policijskoj istrazi i sudskom postupku u tim takozvanim islamskim zemljama su normalna i uobicajena stvar, a sve, bez izuzetka, pozanaju smtrnu kaznu kao najteži vid državne torture.

U clanu 55 Povelje Organizacije ujedinjenih naroda piše da ce države, clanice OUN (dakle, i Bosna i Hercegovina), podsticati opce i stvarno poštivanje prava covjeka i osnovnih sloboda, pri cemu se narocito naglašava da su iz te odredbe proizišle i obaveze, definisane u clanu 5 Univerzalne deklaracije o pravima covjeka i clanu 7 Medunarodnog pakta o gradanskim i politickim pravima, da niko ne može biti podvrgnut torturi, niti surovim, neljudskim ili ponižavajucim kaznama ili postupcima. To je i osnov i preambula Konvencije protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajucih kazni i postupaka. Ta Konvencija definiše torturu kao “svaki akt kojim se nekom licu namjerno nanosi bol ili teška tjelesna ili duševna patnja” da bi se dobilo obavještenje ili priznanje ili da bi se neko kaznio, da bi se na nekoga izvršio pritisak, ako taj bol ili patnju nanosi službeno lice ili drugo lice, na njegov podsticaj. U clanu 3 Konvencije se kaže:

“1. Nijedna država stranka (potpisnica Konvencije, naglasio autor), nece protjerati, vratiti ili izruciti lice drugoj državi, ako postoje ozbiljni razlozi za sumnju da može biti podvrgnuto torturi. (Dakle, nije nužno da ce stvarno biti podvrgnuto torturi, dovoljno je da takva mogucnost postoji, naglasio autor);

2. Da bi utvrdili postojanje takvih razloga, nadležni organi ce voditi racuna o svim relevantnim okolnostima, ukljucujuci, eventualno, postojanje niza sistemskih, ozbiljnih, ociglednih ili masovnih povreda prava covjeka u toj državi”.
To znaci da se ne može izruciti stranac, pa i svojoj zemlji, dakle, državi, ciji je državljanin, ako u državi od koje se izrucenje traži, postoji sumnja da u državi koja traži izrucenje, izruceno lice može biti podvrgnuto torturi. Izrucenjem velikog broja stranaca (opet, uslovno, stranaca, pod uslovom da je postupak oduzimanja BH državljanstva izvršen regularno), državama, za koje postoje i više nego ozbiljni razlozi da se sumnja da podržavaju ili tolerišu torturu u policijskim i drugim postupcima, aktuelne vlasti Bosne i Hercegovine su na najdrasticniji moguci nacin prekršile Konvenciju protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajucih kazni i postupaka. Treba li napominjati da je i ova Konvencija sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine, što je odredeno u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine, pod nazivom: “Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji ce se primjenjivati u Bosni i Hercegovini”, gdje je ova konvencija izricito navedena pod rednim brojem 10.
Ako su htjeli ustavnost i zakonitost, na koju se uprsito zakljinju, onda su slijepi poslušnici najprije morali provjeriti da li države koje traže sada vec izrucena lica, vode krivicne ili slicne postupke protiv njih, ali, tacno, svakog lica ponaosob, pa da zatraže dostavu sudskih i drugih akata, formiranih u nadležnim sudskim ili policijskim organima tih država, a onda, slijedom principa propisanog u clanu 133, stav 2, Krivicnog zakona FBiH, da se prepusti organima sudske vlasti FBiH, da vode i okoncaju krivicni postpak, pod uslovima odredenim u clanu 134, stav 3 i 4, Krivicnog zakona FBiH.

No, ovdje se javlja mali problem: ono što po propisima zemalja kojima su izruceni ovi jadnici predstavlja krivicno djelo za koje se kažnjava cak i smrtnom kaznom, po Krivicnom zakonu FBiH, nije krivicno djelo, jer se radi o tzv. deliktima mišljenja, koje Krivicni zakon FBiH ne poznaje. To prakticno znaci da bi ovi, sada vec izruceni jadnici, bili slobodni, jer u FBiH ne mogu odgovarati za svoja vjerska ili politicka uvjerenja. Zato su Alijansini poslušnici našli najnehumanije rješenje: jednostavno su šutnuli te ljude u neizvjesnost, sigurnu torturu i nehumano postupanje, jer, konacno, ko ce se još bakcati tim bradonjama, pravicno i po Zakonu im suditi, kada je jednostavnije otpremiti ih na put bez povratka… Naravno, mi nismo culi Helsinški komitet i mudroslova Dizdarevica, da vapijuci, zaziva pravdu za te ljude. Bosna i Hercegovina sigurno kroci u Jevropu, makar i ne poštovala Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, neku tamo Konvenciju protiv torture, makar se izravno, suprotstavila sopstvenom Ustavu… Konacno, to su samo muslimani, a za njih pravde nema. Na takav vid kršenja medunarodnih pravnih akata, kada su u pitanju muslimani, i Evropa, vjerovatno, gleda blagonaklono, odnosno, žmiri na jedno, a po potrebi i na oba oka (vidi pod: genocid u Bosni i embargo na naoružavanje).
Posebno pitanje koje se ovdje javlja je: da li je bilo moguce izruciti bilo koga u državu u kojoj tom licu prijeti smrtna kazna? Eminentno katolicka Španija, koju muslimani svijeta pamte po njenoj rekonquisti i cuvenom biskupu Torquemadi (pad Kordovskog hilafeta, 1492. god.) odbila je izruciti dokazane pripadnike Al-Kaide SAD-u, jer tamo mogu biti osudeni na smrtnu kaznu. Treba li napominjati da je Španija clanica Evropske unije i da, ocito, strogo poštuje svoje obaveze iz Protokola broj 6 na Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Radi podsjecanja, da napomenemo da clan 1 Protokola broj 6 glasi: “Smrtna kazna ce se ukinuti. Niko nece biti osuden na takvu kaznu ili biti pogubljen”.

Vec smo napomenuli da se Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, po Ustavu, neposredno primjenjuje i u Bosni i Hercegovini. To znaci da Alijansini podrepaši nisu smjeli dozvoliti ni najmanji rizik da, nakon izrucenja, neko bude osuden na smrtnu kaznu ili pogubljen. Izruciti nekoga državi u kojoj može biti pogubljen, makar i u sudskoj egzekuciji, nije ništa drugo nego hladnokrvno ubistvo, izvršeno sa umišljajem, koje u sebi ukljucuje svijest da neko može biti ubijen, pa to (makar i sudsko, ubistvo) i htjeti. Alijansini cankolizi bili su svjesni da izrucenima prijeti smrtna kazna u zemljama u koje se uzrucuju. Dovoljno im je bilo da odu na web-stranicu, npr. Human rights watcha i da pogledaju šta ta, prilicno mjerodavna organizacija kaže o poštovanju ljudskih prava i smrtnoj kazni u npr. Egiptu, Alžiru, Saudijskoj Arabiji i sl. Valjda im je to bilo jednostavno jer njihov Genijalni voda na sva usta trubi o racunarima i savremenoj tehnologiji i ubi se ubjedujuci nas, kompjutorske nepismenjakovice, u prednosti savremene civilizacije, Interneta i slicno… Da su htjeli da izruceni budu ubijeni, manifestovali sa samom cinjenicom da su ih izrucili, kršeci sve domace i medunarodne pravne akte. Da li ce neko od clanova porodice izrucenih, podnijeti krivicnu prijavu protiv odgovornih, za izvršenje krivicnog djela ubojstva, iz clana 171, stav 7 Krivicnog zakona F BiH, ostaje da se vidi, nakon i ako iz zemalja u koje su ovi jadnici izruceni, dodu tragicne vijesti…

Posebno je pitanje da li su ovih 94 jadnika imali mogucnost da koriste svoja prava, pred organima ove države. Opet, pogledajmo šta kaže ta, vec toliko puta citirana Evropska konvencija u svom clanu 13: “Svako, cija su prava i slobode priznati u ovoj konvenciji povrijedeni, imace djelotvorna pravna sredstva pred nacionanlnim organima, uprkos tome što su tu povredu pocinila lica koja su djelovala u svojstvu službenog lica”. Ovim jadnicima je bilo priznato pravo na život, slobodu, da ne budu podvrgnuti torturi, pravo na slobodu vjerskih i politickih uvjerenja, pravo na slobodu udruživanja i pravo da ta njihova prava budu efikasno zašticena. Zaštita tih prava mora biti potpuna, ili, kako se kaže u clanu 14 citirane Evropske konvencije: “Uživanje prava i sloboda priznatih u ovoj Konvenciji, moraju se osigurati bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, politicko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, bogatstvo, rod ili bilo koja druga okolnost.”

Mi komentarišemo: njihova prava nisu bila zašticena. O tome govore i cinjenice da njihovi advokati nisu ni znali da su izruceni. Mi se sjecamo da su neki advokati uvidali da njihovih klijenata nema u Bosni i Hercegovini tek kada odu u pritvorsku jedinicu i saznaju da su oni vec na putu bez povratka.
Podosta smo napisali, citirali…
Da na kraju kažemo i nešto najteže:

Iza ovih jadnika ostalo je oko 350 djece. Radi se o nejaci, nedoraslim, nezbrinutim, neobezbijedenoj djeci, kojima su Alijansini cankolizi odveli babe, a njih ostavili bez nade, bez perspektive, bez buducnosti. Oni su vec žigosani kao djeca protjeranih, nepoželjnih. U najranijim godinama nose stigmu nametnutog srama koja ih izdvaja iz okruženja i u startu ih diskriminira i odvaja od njihovih vršnjaka. Naravno, ubijajuci ljude, njihove oceve, Alijansa je pokazala svoju “humanost”, pa ni njihov podmladak nema šta ocekivati od ove vlasti. Ne treba posebno dokazivati tu tezu, uzme li se u obzir nacin na koji se Alijansa odnosi prema invalidima, šehidskim porodicama, demobiliziranim borcima, npr. nacrtom vec sramnog zakona koji osporavaju sva udruženja invalida, demobilisanih boraca i šehidskih porodica (vidi pod: ministrica Hadžovic).

Da li se danas priprema plodno tlo da 350 novih ocajnika, neželjenih i ovdje i drugdje, odraslih u siromaštvu, beznadu i besperspektivnosti, sutra budu novi teroristi u nekoj novoj Al-Kaidi? Nije problem u tome da se fizicki, danas, eliminišu neke Al-Kaide, neke IRA-a, neki IRGUN-i…Problem teba biti kako da se eliminišu razlozi koji pojedine ocajnike ili grupe ocajnika guraju na put terora i zlocina. Danas ce biti uništena Al-Kaida, ali ostaju razlozi koji su hiljade ljudi približili toj organizaicji. Hiljade je ocajnih mladih Palestinaca koji nemaju šta izgubiti, osim sopstvenog života, a ni on nije posebno vrijedan, jer nemaju domovine, imovine, porodice…Njihovi su djedovi rodeni u izbjeglickom šatoru u tudoj zemlji, njihovi su ocevi rodeni u istim šatorima, oni su rodeni u tim šatorima, sa jedinom perspektivom da i njihova djeca i djeca njihove djece, budu rodena u tim istim šatorima… Uzrok postojanja organizacije IRGUN (vidi pod: nobelovac Menahem Begin) više ne postoji, jer je uspostavljena država Izrael. No, uspostavljanje države Izrael, a osobito njena radikalna politika, uzrok su postojanja npr. Al-Kaide…

Aferim Alijanso, ispostavljate racun koji ce platiti naša djeca, ni kriva ni dužna! A sve se moglo izbjeci, samo da ste poštovali Ustav ove zemlje i omogucili ljudima koje ste otjerali u smrt, da, po zakonima ove zemlje odgovaraju, ako su napravili nešto što nije u redu.
Mogli bi barem da se zainteresujete da li su ovi ljudi još živi.
Jer, kaže Univerzalna deklaracija o pravima covjeka “Sva ljudska bica radaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješcu i treba jedna prema drugima da postupaju u duhu bratstva”.